Kako prebaciti dete iz kreveca u veliki krevet?

Kako prebaciti dete iz kreveca u veliki krevet?
Prelazak iz kreveca u veliki krevet jedna je od onih razvojnih promena koja kod roditelja često izaziva mnogo pitanja. Da li je moje dete dovoljno veliko? Da li će ostajati u krevetu? Šta ako počne da ustaje deset puta tokom večeri? I ono pitanje koje gotovo uvek dođe na kraju – kada je zapravo pravo vreme za ovu promenu? Kroz godine rada sa hiljadama porodica naučila sam da ne postoji jedan odgovor koji važi za svako dete. Kao i kod mnogih drugih razvojnih koraka, najvažnije je da posmatramo dete ispred sebe, a ne kalendar ili iskustva drugih roditelja.
Kada je pravo vreme da dete pređe iz kreveca u veliki krevet?
Roditelji često brinu da će preranim ili prekasnim prelaskom napraviti grešku. Razumem taj strah, ali istina je da univerzalni odgovor ne postoji.
Većina dece prelazi iz kreveca u veliki krevet između druge i treće i po godine života, ali to nije pravilo. Neka deca će i sa tri godine potpuno mirno spavati u krevecu, dok će druga već oko drugog rođendana pokazivati da su spremna za novu fazu.
Zato moja preporuka nikada nije da se vodite isključivo uzrastom.
Mnogo važnije pitanje jeste da li je dete bezbedno u krevecu i kako se u njemu ponaša.
Ako vaše dete mirno spava, ne pokušava da izađe iz kreveca i u njemu se oseća sigurno, nema razloga da žurite sa prelaskom samo zato što vam je neko rekao da je „već veliko“.
Međutim, ukoliko počne da se penje preko ogradice ili pokušava samostalno da izađe iz kreveca, tada bezbednost postaje prioritet i vreme je da razmislite o velikom krevetu.
Kako znati da je dete spremno za veliki krevet?
Roditelji me često pitaju postoji li jedan jasan znak koji govori da je dete spremno za veliki krevet.
Iz mog iskustva, odgovor je gotovo uvek – ne.
Spremnost se najčešće prepoznaje kroz kombinaciju više različitih pokazatelja.
Vaše dete je verovatno spremno ukoliko:
- pokušava da preskoči ili pređe preko ogradice kreveca,
- pokazuje interesovanje za veliki krevet,
- razume jednostavna pravila i uglavnom može da ih prati,
- može da ostane u krevetu kada mu kažete da je vreme za spavanje,
- pokazuje sve veću samostalnost u svakodnevnim aktivnostima.
Naravno, nije potrebno da budu prisutni svi ovi znaci.
Kao i kod mnogih razvojnih promena, najvažnije je posmatrati celokupnu sliku.
Uvek savetujem roditeljima da se ne porede sa drugima. To što je dete vaših prijatelja sa dve godine prešlo u veliki krevet ne znači da je to pravi trenutak i za vaše dete.
Svako dete razvija se svojim tempom i upravo zato odluku treba donositi na osnovu njegove spremnosti, a ne očekivanja okoline.

Kako prebaciti dete iz kreveca u veliki krevet bez stresa?
Kada procenite da je dete spremno, način na koji ćete organizovati prelazak može napraviti veliku razliku.
Moja preporuka je da od velikog kreveta ne pravite spektakl.
Roditelji ponekad, iz najbolje namere, danima pričaju o novom krevetu, pripremaju veliko iznenađenje ili stvaraju osećaj da se dešava nešto ogromno. Kod neke dece to može izazvati dodatno uzbuđenje ili čak pritisak.
Mnogo je prirodnije da veliki krevet predstavite kao sasvim normalan sledeći korak u odrastanju.
Možete zajedno birati posteljinu koju dete voli, uključiti ga u sređivanje njegovog kutka za spavanje ili razgovarati o tome kako sada ima svoj veliki krevet.
Na taj način dete dobija osećaj da učestvuje u promeni, a upravo taj osećaj kontrole često olakšava prilagođavanje.
Ipak, ono što smatram mnogo važnijim od samog kreveta jeste da sve ostalo ostane isto.
Večernja rutina, vreme odlaska na spavanje, način uspavljivanja i atmosfera pred san trebalo bi da ostanu što sličniji onome na šta je dete već naviklo.
Što je manje promena odjednom, to će prilagođavanje u najvećem broju slučajeva biti lakše.
Šta ako dete stalno izlazi iz velikog kreveta?
Ovo je verovatno najveći strah roditelja kada razmišljaju o prelasku na veliki krevet.
I iskreno, sasvim je opravdan.
Onog trenutka kada dete više nema ogradicu, odjednom dobija potpuno novu slobodu. Prirodno je da će želeti da istraži šta sada može.
Neka deca će nekoliko puta izaći iz kreveta samo da vide kako ćete reagovati.
Druga će dolaziti do vrata sobe, tražiti još jednu priču, još jedan zagrljaj ili čašu vode.
Važno je da znate da ovakvo ponašanje ne znači da ste pogrešili ili da dete nije bilo spremno za veliki krevet.
U najvećem broju slučajeva ono jednostavno ispituje nova pravila.
Upravo zato roditeljima uvek savetujem da ostanu mirni i dosledni.
Umesto dugih objašnjavanja ili pregovaranja, nežno vratite dete u krevet, kratko ga podsetite da je vreme za spavanje i nastavite večernju rutinu bez dodatnih razgovora.
Prvih nekoliko dana može zahtevati više strpljenja nego što ste očekivali, ali upravo doslednost pomaže detetu da razume nova pravila.
Ono što nikako ne preporučujem jeste da svaki izlazak iz kreveta postane prilika za novu igru, još jednu priču ili produžavanje večernje rutine. Deca vrlo brzo uče obrasce ponašanja i lako mogu povezati ustajanje iz kreveta sa dodatnom pažnjom koju dobijaju.
Kada ostanete smireni, predvidivi i dosledni, većina dece se vrlo brzo prilagodi novoj rutini.
Upravo u ovom periodu roditeljima često preporučujem naš priručnik „Izaberi pravu posledicu“, koji vam može pomoći da bolje razumete kako da postavite jasne i dosledne granice. Vrlo često je upravo to ono što je deci u ovoj razvojnoj fazi najpotrebnije.
Kada nije pravo vreme za prelazak u veliki krevet?
Iako ne postoji idealan uzrast za prelazak u veliki krevet, postoje situacije u kojima, kada god je to moguće, savetujem roditeljima da ovu promenu ipak malo odlože.
Razlog nije sam veliki krevet.
Razlog je to što deca mnogo lakše prihvataju jednu veliku promenu nego nekoliko njih odjednom.
Ako je dete tek krenulo u vrtić, porodica se seli, očekujete dolazak nove bebe ili prolazite kroz neku drugu veliku promenu u porodičnom životu, pokušajte da sačekate da se svakodnevica ponovo stabilizuje.
Deci prija osećaj predvidivosti. Kada se u kratkom periodu dogodi više promena, često im je potrebno više vremena da se prilagode, a to se neretko odrazi upravo na san.
Naravno, postoje situacije kada prelazak jednostavno ne može da čeka.
Ako dete više nije bezbedno u krevecu i pokušava da izađe preko ogradice, tada bezbednost mora biti na prvom mestu.
U takvim situacijama budite spremni da će možda biti potrebno malo više strpljenja i podrške dok se dete navikava na novo mesto za spavanje.
Da li treba koristiti zaštitnu ogradicu na velikom krevetu?
Ovo je još jedno pitanje koje često dobijam od roditelja.
Zaštitna ogradica može biti odličan izbor, naročito ukoliko se plašite da bi dete moglo da padne tokom spavanja ili ako prelazak na veliki krevet dolazi iznenada.
Kod neke dece upravo taj mali osećaj „zatvorenosti“ olakšava prilagođavanje, jer ih podseća na sigurnost koju su imala u krevecu.
Ipak, važno je da znate da zaštitna ogradica nije obavezna.
Ona neće rešiti teškoće sa uspavljivanjem niti sprečiti dete koje želi da ustane iz kreveta.
Njena osnovna uloga jeste bezbednost.
Bez obzira na to da li ćete koristiti ogradicu ili ne, uvek preporučujem da prostor oko kreveta bude potpuno bezbedan.
Ako je krevet viši, možete postaviti mekan tepih ili podlogu pored njega, a sav nameštaj koji dete može da dohvati trebalo bi da bude stabilan i pričvršćen za zid.
Mala prilagođavanja prostora često roditeljima donesu mnogo veći osećaj sigurnosti tokom prvih noći.
Da li veliki krevet rešava probleme sa spavanjem?
Ovo je jedna od najvećih zabluda sa kojima se susrećem u svom radu.
Roditelji ponekad veruju da će novi krevet automatski rešiti teško uspavljivanje, česta noćna buđenja ili rano jutarnje buđenje.
Nažalost, u praksi to gotovo nikada nije slučaj.
Veliki krevet menja mesto na kojem dete spava, ali ne menja razlog zbog kojeg dete ima poteškoće sa snom.
Ako dete može da zaspi isključivo uz ljuljanje, nošenje, dojenje, flašicu, dudu ili neku drugu asocijaciju uspavljivanja (Modul 2 Philipove metode™), promena kreveta neće ukloniti uzrok tih poteškoća.
Naprotiv, kod neke dece nova sredina može privremeno dodatno naglasiti postojeće izazove.
Zato roditeljima uvek savetujem da prelazak u veliki krevet posmatraju kao jednu razvojnu promenu, a ne kao rešenje za probleme sa spavanjem.
Kada razumemo zbog čega dete teško zaspi ili se često budi, tada možemo raditi na uzroku, a ne samo menjati okruženje u kojem spava.
Upravo tome posvećujem veliki deo Philipove metode. Kroz nju roditelji uče kako nastaju navike uspavljivanja, zašto dolazi do noćnih buđenja i kako, korak po korak, mogu pomoći detetu da razvije zdrave navike spavanja bez metoda koje narušavaju odnos poverenja između roditelja i deteta.
Ako želite detaljnije da se upoznate sa ovim pristupom, više informacija možete pronaći na stranici Philipove metode, kao i u mojim edukativnim blogovima, u kojima ovu temu objašnjavam kroz primere iz svakodnevne prakse.

Šta ako dete traži da se vrati u krevetac?
Neka deca će novu promenu prihvatiti gotovo preko noći.
Drugoj deci biće potrebno nekoliko dana, a nekada i nekoliko nedelja da se u novom krevetu osete potpuno sigurno.
Zbog toga nije neuobičajeno da vam dete u prvim danima kaže da želi nazad u krevetac.
To ne znači da ste pogrešili pri donošenju odluke. Ne znači ni da dete nije bilo spremno. To samo znači da prolazi kroz period prilagođavanja.
Svaka promena, pa i ona pozitivna, zahteva vreme. U tom periodu najviše će pomoći vaša smirenost i doslednost.
Nastavite sa poznatom večernjom rutinom, pružite detetu podršku, budite prisutni i dosledni, ali pokušajte da ne odustanete nakon prve ili druge teške večeri.
Iz mog iskustva, upravo tada roditelji najčešće pomisle da su doneli pogrešnu odluku, iako je detetu zapravo potrebno još samo malo vremena da prihvati novu rutinu.
Kada mu pružite osećaj sigurnosti i nastavite da budete dosledni, većina dece vrlo brzo počinje da svoj novi krevet doživljava kao mesto na kojem se oseća jednako bezbedno kao i ranije.
Prelazak u veliki krevet je proces, a ne jedan trenutak
Ako postoji jedna poruka koju bih volela da zapamtite nakon čitanja ovog teksta, onda je to ova:
Prelazak iz kreveca u veliki krevet nije trka.
Ne postoji uzrast koji svako dete mora da dostigne, niti rok do kojeg kao roditelj morate da obavite ovu promenu.
Mnogo je važnije da osluškujete svoje dete nego da pratite kalendar ili savete iz okruženja.
Kada je dete razvojno spremno, kada se oseća sigurno i kada ovu promenu uvedete mirno, postepeno i dosledno, prelazak će u najvećem broju slučajeva proteći mnogo lakše nego što ste možda očekivali.
I za kraj, volela bih da vas ohrabrim jednom mišlju koju često delim sa roditeljima sa kojima radim.
Ne postoji savršen trenutak niti savršen roditelj.
Postoje samo roditelji koji žele da razumeju potrebe svog deteta i da donesu odluke koje su u tom trenutku najbolje za njihovu porodicu.
Kada se vodite upravo tim principom, veoma retko ćete pogrešiti.

